Egzegeza evanđelja – 6. vazmena nedjelja


isus-govor

 

 

 

 

 

 

 

 

IZ EVANĐELJA PO IVANU:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: ”Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.
Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.”
Iv 14,23-29

Ako me tko ljubi, Otac će moj ljubit njega i k njemu ćemo doći… Dolazak Duha će učenicima omogućiti da spoznaju odnos između Oca i Sina te pravo značenje Isusove zapovijedi ljubavi. A spoznati ono što se događa između Oca i Sina znači ulaziti u iskustvo Boga onim putem koji nam je otvorio Sin – da kao Sinovi u Sinu ulazimo u život kojeg istim Duhom dijele Otac i Sin. Sada je jasno zašto, iako su najbliži očekivali da se javno manifestira kao Mesija (7,4), Isus jasno daje do znanja da ga svijet više neće vidjeti (14,18). Onaj tko ljubi onako kako nas je Isus učio postaje novo prebivalište Božje jer k njemu u Duhu dolaze Otac i Sin i iznutra ga mijenjao i preobražavaju. Stoga prebivalište koje Isus ide pripremiti smo mi sami – u nama žele prebivati Otac, Sin i Duh Sveti.
Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu… Bog je u svom narodu prebivao u Zakonu koji je utjelovljavao Božju Mudrost (Sir 24), potom je prebivao među nama u svom utjelovljenom Sinu (Iv 1,14) a sada dolazi u svakog učenika po Duhu. On je posljednji dar Stvoritelja čovjeku kojim se dovršava njegovo stvaranje da bi Bog bio sve u svemu (1Kor 15,28).
Božja prisutnost, u čovjeku izaziva strah i jezu (Suci 6,22-24; Mt 14,26-27). Isus sada učenike umiruje i hrabri jer novi način Božje prisutnosti neće buditi jezu. Mir je moguć onda kada je zadovoljena svaka želja i potreba ili kad se, iako su nezadovoljene, iz ljubavi prihvaća takvo stanje nepotpunosti. Duh je dakle dar koji u čovjeka unosi Kristov mir kojim se ljubavlju prihvaća ovaj život, njegove manjkavosti i nedaće te se ne sustaje na hodu.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>