Egzegeza evanđelja – Četvrta vazmena nedjelja (Nedjelja Dobrog Pastira)


JesusShepherd

IZ EVANĐELJA PO IVANU:

U ono vrijeme: Reče Isus: ”Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.”
Iv 10,27-30

10,27-28: Ovce moje slušaju moj glas … ja im dajem život vječni…

Evanđelist nastavlja uvezivati poglavlja 7-10 ovim Isusovim govorom. Ondje je istaknuta tema Isusovog identiteta do kojeg se dolazi gledanjem (Iv 9) i slušanjem (Iv 10,1-21) Za razliku od nestrpljenja onih koji se pitaju koliko dugo će još biti u neizvjesnosti glede Isusovog identiteta (Iv 10,24), Isusove ovce nemaju ovakvih muka; one nisu u dvojbi o Isusu – poznaju ga i on poznaje njih. On im daje nešto što drugi ne mogu ugroziti – vječni život. Ovdje evanđelist misli na ono što Isusov učenik već sada ima i uživa – spoznaju i blizinu Dobrog pastira, njegov dar svjetla i ljubavi, mira i radosti koji u ovom životu predstavljaju početke vječnosti.

10,29-30: Ja i Otac jedno smo.

Sada Isus otkriva razloge maločas izraženog pouzdanja. Temelj prethodnim tvrdnjama jest veličina Očeva, s kojim je Sin u potpunom jedinstvu (Iv 5,19-20; 7,16-18). Po onome što Isus pruža svojima postaje prepoznatljiv u cjelovitoj istini svoga bića – njezina najdublja tajna jest jedinstvo s Ocem. Štoviše, Isusove riječi dopuštaju zaključiti kako je, dok on daje život vječni ovcama (usp. 8,51) i čuva ih, u tom činu uključen i Otac; Isusova pastirska ruka ujedno je i Očeva.
Isus posvuda ističe Očevu veličinu i jedinstvenost kojom je iznad sviju i svega (usp. i 17,3), a ovdje po prvi puta sebe stavlja kao jednakog uz bok Ocu: ne samo da su Sin i Otac jedno (dakle, međusobno suglasni), nego Sin je onaj koji daje život vječni i njegova ruka čuva ovce (10,28) kao što ih čuva i Očeva (10,29; usp. 5,18). Do sada je Isus govorio o zajedničkom djelovanju s Ocem (5,17.19), svojoj usklađenosti s Ocem (5,30; 8,16.18), postupanju u skladu sa Očevom voljom i zapovijedi (6,38; 8,26.28; 10,18). Ovdje je sve to uključeno, ali počinjući od zajedničkog vođenja stada ili od jedinstva u djelovanju. No, Isus ovdje ide korak dalje i progovara o jedinstvu dviju osoba – Oca i Sina.

M. R.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>