Moje obraćenje


Sve je krenulo prije otprilike 2,5 godine kada jedne večeri nisam imala nikoga oko sebe.

Kao mlada osoba navikla sam na svakodnevne izlaske s društvom, ludovanje, zabavu i sve već što spada pod “mladenački život”.

Ali te večeri nitko od mojih prijatelja nije mogao izaći sa mnom.

Netko bi rekao slučajnost, ali ja se ne bih složila s tim.

Tako sam tu večer iz znatiželje pitala svoju mamu gdje ide i ona mi je odgovorila kako ide na molitvu u molitvenu zajednicu Novo Srce.

Pošto nisam imala taj dan nikoga tko bi samnom izašao, iz dosade sam ju pitala dali bih i ja mogla s njom na taj susret? Iznenađena mojim pitanjem rekla mi je da mogu.

Iako mi je bilo malo neugodno kada smo došli, predstavila sam se i svi su mi sa smiješkom otpjevali pjesmu dobrodošlice, što me jako razveselilo.

Molitva, pjesma, svi ti ljudi koji su tamo oduševljeni za Boga su mi se jako svidjeli,

u srcu sam po prvi puta osjetila neku čudnu toplinu i radost koju nikada prija nisam iskusila, osječala sam se ispunjeno!

Nakon molitve, te večeri se govorilo o putu u Međugorje, odakle smo se moja mama i ja tjedan dana prije vratile, jer tamo imamo rodbine

i često smo znali ići tamo, nekada i po 3 puta godišnje.

Prvo bih ukratko opisala svoj prijašnji odlazak u Međugorje.

Inače u Međugorje sam išla da mama ne ide sama i da vidim rodbinu.

Kada smo išli na brdo Ukazanja uvijek je to bilo više iz dosade nego iz onog što se zapravo tamo događa.

Svaki put kada smo se penjali na brdo ja sam se uvijek žurila da budem prije svoje mame tj. da budem brža.

Na putu sam znala susretati osobe koje idu bose i za njih sam mislila kako su prolupali, nisam posebno obraćala pažnju ni na postaje Isusove muke kraj kojih sam prolazila.

Kada bih se popela na vrh vidjela bi ljude koji kleče, mole u tišini ili u grupama, sa svih strana ih je bilo i iz različitih zemalja. Ja bi pronašla neki kamen, sjela,

odmorila se, čekala da moji dođu, da se oni pomole, te da mogu što prije dolje.

Te večeri na toj molitvi, u svom srcu sam osjetila ponovni poziv.

Srce mi je jako lupalo iako mi nije bilo jasno zašto, inzistirala sam i rekla mami da moramo ponovo u Međugorje

bez obzira što smo bili tjedan dana prije. Još uvijek iznenađena, rekla je da može i bilo joj je drago što želim ponovno ići jer je osjetila kako se u meni nešto dogodilo.

Za mene je taj put u Međugorje bio potpuni preokret u mome životu.

Dogodilo se nešto što ni sama tada nisam bila svjesna da se događa,.Odjednom se moj život počeo mijenjati.

Više nije bilo onog utrkivanja tko će se prije popeti do vrha.

Ovaj put sam prvi puta svjesno proživljavala svaku postaju Isusove muke sve do vrha. Uz zajedničku molitvu na brdu sam prvi put izgovorila svoju osobnu molitvu.

Osječala sam da je Majka Marija uistinu pokraj mene i da me čuje. Tada je došao jedan od voditelja, prišao mi i pitao dali se može pomoliti za mene, rekla sam da može i bila sam jako sretna.

Tada sam odlučila da se ja više ne želim vratiti na staro kada se vratimo kući. Odlučila sam da svoj život želim posvetiti Isusu, želim živjeti za Njega!

Kada smo se vratili iz Međugorja ja sam nastavila dolaziti na susrete molitvene zajednice

i počela sam svoj način života mijenjati. Moji tadašnji prijatelji su vidjeli da se sa mnom nešto događa.

Više nisam bila ona ista Josipa kao prije, uvijek spremna za gluposti, uvijek spremna da pije i da izlazi.

Ja sam na kraju izgubila sve svoje tadašnje “prijatelje” jer više nisam bila u tom điru u kojem su oni tada bili.

Meni nije ni najmanje žao što sam ja svoj život prepustila Bogu jer ja iako sam izgubila tadašnje “prijatelje”,

ja sam sada napokon sretna! Meni je sada moj Bog moj NAJBOLJI PRIJATELJ, moje srce je sada ispunjeno Njegovom ljubavlju i Njegovim milostima. On je uvijek tu za mene,

nikada me ne ostavlja i kada sam tužna i sretna On je uvijek tu, On se smije kada se ja smijem , On mi briše suze kada sam tužna.

Jednostavno znam da je On sve što meni treba u životu. Jer da Njega nema ne bi bilo ni mene i zato sam mu zahvalna na svemu. Ne bih ovu radost mjenjala ni za što na svijetu. Slava i hvala Gospodinu!

Josipa

Komentari

komentara